SUDSKA PRAKSA SUDOVA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave održanoj dana
26.02.2020. godine, donio je PRESUDU
UTVRĐUJE SE da je član 124. Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16 i 89/18) u
saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
UTVRĐUJE SE da član 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (“Službene novine
Federacije BiH”, broj 89/18) nije u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine…”
Presuda broj U-16/19 od 26.02.2020 (“Službene novine Federacije BIH” broj 23/20)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 40. I 41. ZAKONA O POSTUPKU PRED USTAVNIM SUDOM FEDERACIJE BOSNE I
HERCEGOVINE ODLUKE USTAVNOG SUDA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE DJELUJU OD MOMENTA OBJAVLJIVANJA U SLUŽBENIM GLASILIMA (EX. NUNC).

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 58 0 Rs 036154 12 Rev od 05.07.2012.)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 26. ZAKONA O VIJEĆU ZAPOSLENIKA
OTKAZ UGOVORA O RADU ZBOG TEŽE POVREDE RADNE OBAVEZE LICU MLAĐEM OD 55GODINAZA VALJANOST OTKAZA UGOVORA O RADU ZBOG TEŽE POVREDE RADNE OBAVEZE KOJI JE DATLICU KOJE IMA 54 GODINE ŽIVOTA NIJE POTREBNA SAGLASNOST VIJEĆA ZAPOSLENIKA.

Obrazloženje:
“Tuženi u reviziji ističe prigovor da je za davanje otkaza tužitelju bila potrebna saglasnost (a ne
mišljenje) vijeća zaposlenika, da tužitelju nije bilo omogućeno pravo na odbranu jer nije poučen da
ima pravo na stručnu pomoć (angažovanje advokata), da tuženi u postupku nije dokazao da su stvari
koje je tužitelj pokušao iznijeti iz kruga tuženog i vlasništvo tuženog, te da se nije mogao primijeniti
Zakon o radu koji nije više bio na snazi, a da ovo sve ukazuje da nije bilo osnova od nižestepenih
sudova za odbijanje tužbenog zahtjeva.
Suprotno tvrdnjama revidenta, nižestepeni sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo –
odredbe člana 97, člana 101. Zakona o radu, člana 98. stav (1) tačka 8) Pravilnika o radu tuženog,
člana 68. stav (1) tačka 8) Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama poslodavaca i zaposlenika u
privrednom društvu…, te člana 26. Zakona o vijeću zaposlenika, kada su donijeli odluku o odbijanju
tužbenog zahtjeva.
Kako je u postupku utvrđeno da je tužitelj u vrijeme otkaza ugovora o radu zbog teže povrede radne
obaveze imao 54 godine života, to je suprotno navodima revizije pravilan stav nižestepenih sudova
da za valjanost otkaza ugovora o radu nije bila potrebna saglasnost vijeća zaposlenika, budući da se
ne radi o zaposleniku starijem od 55 godina. Ovo stoga što pribavljanje prethodne saglasnosti vijeća
zaposlenika temeljem odredbi Zakona o vijeću zaposlenika bi se odnosila samo na radnika kojem se
otkazuje ugovor o radu po odredbi člana 97. Zakona o radu koji je stariji od 55 godina, kraj nesporne
činjenice da je tužitelj rođen 31. 12. 1960. godine, a da je istom otkazan ugovor o radu dana 27.
11.2015. godine, dakle u vrijeme kada je tužitelj imao 54 godine života.
S obzirom da se odluka drugostepenog suda temelji na pravnom shvatanju koje je Vrhovni sud FBiH
iskazao u svojoj odluci broj… od 14. 6. 2012. godine povodom primjene odredbe člana 26. stav (1)
tačka 3) Zakona o vijeću zaposlenika, tada se ne može prihvatiti navod revizije da pobijana odluka
nije podudarna sa tim shvatanjem, zbog čega svi istaknuti prigovori u tom pravcu su bez uticaja na
drugačije rješenje spora.”
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, 43 0 Rs 133523 18 Rev od 2.7.2019. godine)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 89. ZAKONA O RADU
KOD KONTINUIRANE POVREDE IZ RADNOG ODNOSA KOJA NEPREKIDNO TRAJE POSLODAVAC NIJE
PREKLUDIRAN U PRAVU NA DAVANJE OTKAZA UGOVORA O RADU BUDUĆI DA ROK OD 15 DANA IZ
ČLANA 89. ZAKONA O RADU NE POČINJE TEĆI SVE DOK TAKVO PONAŠANJE TRAJE.

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Rs 099128 17 Rev od
16.4.2019.)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 101. ZAKONA O RADU
PRAVO NA ODBRANU, U SMISLU ODREDBE ČLANA 101. ZAKONA O RADU, PODRAZUMIJEVA PRAVO
RADNIKA DA SE IZJAŠNJAVA O ČINJENICAMA, A NE OBAVEZU POSLODAVCA DA MU DOSTAVLJA
PRIBAVLJENE DOKAZE O NJEGOVOM PONAŠANJU.

Obrazloženje:
Pravilno je prvostepeni sud ocijenio da okolnost da tuženi nije dostavio tužitelju traženi snimak video
nadzora ne predstavlja uskraćivanje prava na odbranu, ako je tužitelju data mogućnost da se
izjašnjava o činjenicama koje su na taj način utvrđene, a o čemu je on od strane poslodavca bio
upoznat. Pravo na odbranu, u smislu odredbe člana 101. ZOR, naime, podrazumijeva pravo radnika
da se izjašnjava o činjenicama, a ne obavezu poslodavca da mu dostavlja pribavljene dokaze o
njegovom ponašanju. Kako je tužitelju, u konkretnom slučaju, od strane tuženog data mogućnost da
se u postupku u kojem su utvrđivane činjenice od značaja za odluku o otkazu, o tim činjenicama
izjasni, te kako tužiteljevo priznanje tih činjenica u ovom postupku nije dovedeno u pitanje, nego je,
naprotiv, potvrđeno izvedenim dokazima, pogrešan je pravni zaključak drugostepenog suda da
razlozi za otkaz nisu bili opravdani.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 Rs 131696 17 Rev od
11.6.2019.)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 112. ZAKONA O RADU
PRIMJENA GRANSKIH KOLEKTIVNIH UGOVORA U ODNOSU NA OPĆI KOLEKTIVNI UGOVOR

Prelazne i završne odredbe novog Općeg kolektivnog ugovora ne propisuju da njegovim stupanjem
na snagu prestaju važiti postojeći Granski kolektivni ugovori, niti izostanak usklađivanja Granskih
kolektivnih ugovora može imati za pravnu posljedicu prestanak važenja tih Granskih kolektivnih
ugovora jer kolektivni ugovor zaključen na neodređeno vrijeme važi sve do momenta dok se
ugovorne strane ne dogovore o njegovoj izmjeni ili prestanku.
Obrazloženje:
“Sporno i u revizijskoj fazi postupka je pitanje da li tužiteljici pripada pravo na razliku plaće i toplog
obroka za period od 05.10.2008. godine do 30.04.2012. godine, pravo na topli obrok, regres, jubilarnu
nagradu i uplatu doprinosa po odredbama Kolektivnog ugovora za granu financija (u daljem tekstu
Granski kolektivni ugovor).
Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva nižestepeni sudovi su utvrdili da je tužiteljica u
utuženom periodu bila zaposlenica tužene i obavljala poslove referenta poslovnih transakcija, da je u istom periodu primala plaću manju od osnovne plaće koja se prema odredbi člana 25. i 26. Granskog
kolektivnog ugovora utvrđuje kao proizvod najniže plaće i koeficijenta grupe složenosti poslova (sva
radna mjesta razvrstavaju se po grupama složenosti poslova te njihovoj vrsti i značaju), koji za III
grupu složenosti poslova koje obavlja tužiteljica iznosi 2,10. Pravo na ishranu i visinu tog prava
zaposlenika propisuje član 33. Granskog kolektivnog ugovora, pravo na regres je određen članom 31.,
a pravo na jubilarnu nagradu članom 37. istog Granskog kolektivnog ugovora. Visinu traženih
novčanih iznosa kao razliku između pripadajućih po Granskom kolektivnom ugovoru i primljenih
iznosa nižestepeni sudovi su utvrdili vještačenjem po vještaku ekonomske struke. Na utvrđeno
činjenično stanje nižestepeni sudovi su pravilno primijenili odredbe člana 69. i 115. Zakona o radu te
odredbe člana 25., 26., 31., 33. i 37. Granskog kolektivnog ugovora kada su usvojili tužbeni zahtjev
tužiteljice. Odluka o obavezi uplate doprinosa Federalnom zavodu PIO/MIO utemeljena je na odredbi
člana 101. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Neosnovan je prigovor revidenta da
nakon stupanja na snagu Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije BiH nema mjesta
primjeni odredaba Granskog kolektivnog ugovora, temeljem kojih je od strane nižestepenih sudova
utvrđena visina predmetnih potraživanja. Navedeni pravni stav revidenta suprotan je načelu
produženog trajanja kolektivnih ugovora i načelu povoljnosti. Odredbom člana 44. stav 2. Općeg
kolektivnog ugovora propisano je da stupanjem na snagu istog prestaje da važi Opći kolektivni
ugovor za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine i privremeni Ugovor o pristupanju udruženja
poslodavaca u Federaciji Bosne i Hercegovine Općem kolektivnom ugovoru za teritoriju Federacije
BiH, dok je odredbom člana 39. stav 2. Općeg kolektivnog ugovora propisano da će se usklađivanje
postojećih kolektivnih ugovora područja djelatnosti izvršiti u roku od šest mjeseci od dana stupanja
na snagu ovog kolektivnog ugovora. Dakle, prelazne i završne odredbe novog Općeg kolektivnog
ugovora ne propisuju da njegovim stupanjem na snagu prestaju važiti postojeći Granski kolektivni
ugovori, niti izostanak usklađivanja Granskih kolektivnih ugovora u roku propisanom odredbom
člana 39. stav 2. Općeg kolektivnog ugovora može imati za pravnu posljedicu prestanak važenja tih
Granskih kolektivnih ugovora. Kolektivni ugovor zaključen na neodređeno vrijeme, kakav je
predmetni Granski kolektivni ugovor, važi sve do momenta dok se ugovorne strane ne dogovore o
njegovoj izmjeni ili prestanku, jer se i ugovor zaključen na određeno vrijeme primjenjuje do
zaključenja novog kolektivnog ugovora, sem ukoliko nije drugačije određeno (član 113. Zakona o
radu). Kako je Granski kolektivni ugovor bio na snazi u utuženom periodu, to su u skladu sa načelom
povoljnosti, izraženim u odredbi člana 3. stav 3. Općeg kolektivnog ugovora nižestepeni sudovi
pravilno na predmetna potraživanja primijenili odredbe tog Granskog kolektivnog ugovora, kao
najpovoljnije pravo za tužiteljicu. Kolektivni ugovor djeluje kao zakon, odnosno kao pravna norma
koja garantuje minimum prava ispod kojeg se ne može ići prilikom obračuna i isplate plaća i drugih
prava iz radnog odnosa. Predmetni kolektivni ugovor za granu financija obavezuje strane koje su ga
zaključile (u ime Vlade Federacije BiH, Federalno ministarstvo financija je strana u zaključivanju
ugovora, a prava i obaveze koje iz toga proizilaze obavezuju poslodavca – član 60. Granskog
kolektivnog ugovora) a primjenjuje se na financijske organizacije koje imaju šifru djelatnosti
grupacije financija, pa tako i na tuženu, odnosno zaposlenike tužene.”
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, Rev 211552/2014 od 18.7.2017. godine)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 89. STAV 1. ZAKONA O RADU FBIH
U PETNAESTODNEVNI ROK IZ ODREDBE ČLANA 89. STAV 1. ZAKONA O RADU NE RAČUNA SE DAN
U KOJI JE OVLAŠTENO LICE POSLODAVCA SAZNALO ZA ČINJENICU ZBOG KOJE SE DAJE OTKAZ.

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 126 0 Rs 149285 15 Rev od 18.01. 2018. g.)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 21. STAV 1. I ČLAN 31. STAV 1. ZAKONA O DRŽAVNOJ SLUŽBI U FEDERACIJI BIH, ČLAN 27.
STAV 4. ZAKONA O PLAĆAMA I NAKNADAMA U ORGANIMA VLASTI FEDERACIJE BIH
DRŽAVNI SLUŽBENIK/NAMJEŠTENIK KOJI JE RJEŠENJEM RASPOREĐEN NA RADNO MJESTO I
KOJEM JE UTVRĐENO PRAVO NA PLAĆU I VISINA PLAĆE, NEMA PRAVO NA ISPLATU PLAĆE PO
VEĆEM KOEFICIJENTU DOK NE ISHODI RJEŠENJE KOJIM ĆE SE UTVRDITI PRIPADAJUĆA VISINA
PLAĆE ZA POSLOVE KOJE OBAVLJA PREMA VAŽEĆIM PROPISIMA.

Obrazloženje:
Analiziranjem navedenih odredbi proizilazi da je za državnog službenika pravni osnov za sticanje
njegovog prava na plaću, obračun i isplatu plaće sa većim koeficijentom rješenje rukovodioca državne
službe. U situaciji kada državni službenik nije ishodio rješenje o plaći sa koeficijentom većim od onog
koji je propisan za to radno mjesto, ne bi mogao ni steći pravo na isplatu plaće sa većim koeficijentom.
Pravo na isplatu plaće državni službenik ne stiče po samom zakonu. To je lično imovinsko pravo
državnog službenika koje rješenjem utvrđuje rukovodilac državne službe. Dospijeće iznosa plaće
nastupa donošenjem rješenja o pravu na plaću i visini plaće, a tim se rješenjem određuje i dan početka
isplate plaće na osnovu priznatog prava.
PRAVNO SHVATANJE zauzeto na sjednici Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda Federacije BiH dana
11.10.2018. godine.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 51 0 Rs 069530 15 Rev od
20.12.2018. godine).

……………………………………………………………………………………………………

ČLAN 4. STAV 3., ČLAN 12. STAV 3. I ČLAN 13. ZAKONA O ZABRANI DISKRIMINACIJE BIH U VEZI
SA ČLANOM 225. STAV 1. I ČLANOM 422. ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU

SPOR IZMEĐU ZAPOSLENIKA I POSLODAVCA U POGLEDU OSTVARIVANJA SUDSKE ZAŠTITE ZBOG
MOBINGA PREDSTAVLJA U PROCESNOM SMISLU PARNICU IZ RADNIH ODNOSA, U KOJOJ ROK ZA
PODNOŠENJE ŽALBE PROTIV PRESUDE ODNOSNO RJEŠENJA JE 15 DANA.
Obrazloženje:
Odredbom člana 12. stav 3. Zakonu o zabrani diskriminacije BIH, regulisano je da o tužbama iz stava

ovog člana odlučuje nadležni sud primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku koje se
primjenjuju u Bosni i Hercegovini, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Odredbom člana 13. istog zakona regulisana je nadležnost, rokovi za podnošenje tužbe, dozvoljenost
revizije i rok za podnošenje revizije, te izvršenje, mogućnost da sud odluči da žalba ne zadržava
izvršenje ili određuje kraći rok za ispunjenje radnje koja je naložena tuženom, a da pri tome nije
posebno normiran rok za žalbu.
Mobing kao jedan od oblika diskriminacije prema članu 4. stav 3. navednog zakona definira se kao
oblik nefizičkog uznemiravanja na radnom mjestu, koji podrazumijeva ponavljanje radnji koje imaju
ponižavajući efekat na žrtvu čija je svrha ili posljedica degradacija radnih uvjeta ili profesionalnog
statusa zaposlenog, pa po stanovištu ovog suda radi se o sporu iz radnih odnosa za koji su u Zakonu
o parničnom postupku propisane posebne procesno-pravne odredbe, uključujući i odredbe o roku za
žalbu.
Dakle, spor između zaposlenika i poslodavca u pogledu ostvarivanja sudske zaštite zbog mobinga,
predstavlja u procesnom smislu parnicu iz radnih odnosa, u kojoj rok za podnošenje žalbe na presudu
odnosno rješenje je 15 dana
Prema tome, kako je tužitelj prvostepenu presudu primio dana 25.10.2013.godine i žalba izjavio dana
23.11.2013. godine, pravilno je odlučio drugostepeni sud kada je predmetnu žalbu odbacio kao
neblagovremenu saglasno odredbama člana 422. u vezi sa članom 225. stav. 1. ZPP, budući je
izjavljena mimo zakonom propisanog roka.
PRAVNO SHVATANJE zauzeto na sjednici Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda Federacije BiH dana
18.12.2018. godine.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 65 0 Rs 190615 18 Rev od
24.12.2018. godine)
……….………………………………………………………………………………………
ČLAN 2. I 27. STAV 2. ZAKONA O POREZU NA DOHODAK
SAGLASNO PRAVILIMA MATERIJALNOG PRAVA SADRŽANIM U ZAKONU O POREZU NA DOHODAK
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE UNATOČ TOME ŠTO JE ZAPOSLENIK OBVEZNIK PLAĆANJA
POREZA NA DOHODAK – ČLAN 2. I 27. STAV 2. NAVEDENOG ZAKONA, OBRAČUN, OBUSTAVU I
UPLATU AKONTACIJE POREZA NA DOHODAK OD NESAMOSTALNE DJELATNOSTI VRŠI
POSLODAVAC ILI SAM OBVEZNIK POREZA, KOJI NIJE OVLAŠTEN DA ZAHTJEV ZA ISPLATU IZNOSA
POREZA NA DOHODAK ISTAKNE U ODNOSU NA POSLODAVCA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 65 0 Rs 356032 16 Rev od
07.09. 2017. g.)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 2. STAV 1. OPĆEG KOLEKTIVNOG UGOVORA I ČLAN 3. ZAKONA O RADU F BIH
VLASNIK OBRTNIK IMA STATUS POSLODAVCA I NA ISTOG SE ODNOSE ONE ODREDBE ZAKONA O
RADU I OPĆEG KOLEKTIVNOG UGOVORA KOJE TRETIRAJU PRAVA I OBAVEZE POSLODAVCA.

Obrazloženje:
Također su neutemeljeni revizijski navodi da se na tuženog u konkretnom sporu ne može
primijeniti Opći kolektivni ugovor iz razloga što je tuženi fizička osoba, obrtnik i vlasnik SZR Frizerski
salon „Sport“, te da je udružen u obrtničku komoru, koja nije potpisnik Općeg kolektivnog ugovora.
Ovo iz razloga što Opći kolektivni ugovor koji je stupio na snagu 08.09.2005. godine, čiji ugovarač je
između ostalog i Udruženje poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine, odredbom člana 2. stav 1.
reguliše da je Kolektivni ugovor obavezujući i da važi za sve pravne subjekte, dakle za sve poslodavce.
Nadalje, prema odredbi člana 3. Zakona o radu poslodavac je fizičko ili pravno lice koje zaposleniku
daje posao na osnovu ugovora o radu. Dakle, vlasnik obrtnik ima status poslodavca i na istog se
odnose one odredbe Zakona o radu i Općeg kolektivnog ugovora koje tretiraju prava i obaveze
poslodavca.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 17 0 Rs 040323 15 Rev od
09.02. 2017. godine)
.…………………………………………………………………………………………………
ČLAN 5. ZAKONA O RADU
RADNJE KOJE PREDUZIMA POSLODAVAC, ODNOSNO NJEGOV ZAKONSKI ZASTUPNIK, U CILJU
EFIKASNIJE ORGANIZACIJE POSLA I RADNE DISCIPLINE, A KOJE SE ODNOSE NA SVE ZAPOSLENIKE,
NE PREDSTAVLJAJU MOBING. ISTO TAKO, NI ČINJENICA DA SU TUŽITELJI DOBILI OPOMENE PRED
OTKAZ ZBOG NE IZVRŠAVANJA RADNIH OBAVEZA, UKOLIKO SU DATE U SKLADU SA ZAKONSKIM
Page 8 of 22
OVLAŠTENJIMA, NE MOGU SE SMATRATI OBLIKOM DISKRIMINACIJE, OSIM AKO ZA CILJ IMAJU
UGROŽAVANJE RADNOG MJESTA TUŽITELJA ILI IMAJU SISTEMSKI I PONIŽAVAJUĆI KARAKTER.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 58 0 Rs 092256 17 Rev od
06.04.2017. godine).
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 72. STAV 3. ZAKONA O RADU
ZAPOSLENIK IMA PRAVO NA NAKNADU PLAĆE ZA VRIJEME NESKRIVLJENOG PREKIDA RADA,
A TRAJANJE OVOG PRAVA NIJE OGRANIČENO ZAKONOM.

Obrazloženje:
Drugostepeni sud je shvatanja da tužitelju ne pripada pravo na naknadu plaće u smislu člana stav 3. Zakona o radu koji se odnosi na privremeni zastoj u proizvodnji, kod činjenice da više od 4 godine radne neangažovanosti tužitelja, ne može se smatrati privremenim zastojem u proizvodnji,
da tužitelj tokom postupka nije dokazao razloge zbog kojih nije radio, tako da na pouzdan način nije
utvrđeno da li je do prekida rada došlo krivicom tužitelja ili zbog privremenog zastoja u proizvodnji
ili iz drugih razloga.Po ocjeni ovog suda ovaj zaključak drugostepenog suda je neprihvatljiv. Naime,
drugostepeni sud u potpunosti zanemaruje da je tuženi u odgovoru na tužbu izričito naveo da tuženi
ne radi više godina i da tužitelj nije kriv što je došlo do prekida rada kao nespornu činjenicu da tuženi
kao poslodavac u utuženom periodu tužitelju nije riješio radno pravni status. Kod ovakvog utvrđenja
i nespornih činjenica da tuženi ne radi više godina i da je sam tuženi učinio nespornim da tužitelj nije
kriv što je došlo do prekida kod tuženog, neprihvatljivo je stanovište drugostepenog suda kojim
stavlja na teret tužitelju da dokazuje činjenice da nije kriv što nije dolazio na posao. Dakle, shodno
navedenom može samo proizilaziti zaključak da razlozi za prekid rada su mogli biti iznuđeni
objektivnim okolnostima ili postupcima tuženog kao poslodavca, a nikako skrivljenim ponašanjem
zaposlenika. Nadalje, za razliku od plaće koja se ostvaruje radom, naknada plaće se ostvaruje bez
rada u slučajevima koji su određeni zakonom, kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu. U
konkretnom slučaju za naknadu plaće za vrijeme neskrivljenog prekida rada postoji osnov u zakonu
i u Pravilniku o radu tuženog. Prema tome, radi se o jednom od prava proisteklih iz rada, koje su
zakon, a i akti samog poslodavca izričito garantovali, pri čemu mjere trajanja ovog prava nisu
ograničene niti u zakonu, a ni u pravilniku o radu, dakle, ne predviđaju potpuni gubitak ovog prava,
odnosno naknade plaće u slučaju prekida rada u dužem trajanju. Iz navedenih razloga, drugostepeni
sud je u osporenoj odluci pogrešno primijenio materijalno pravo i relevantne odredbe člana 123. i
člana 126. ZPP-a, kada je u konačnici odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva usmjerenna naknadu plaće i
doprinosa u spornom periodu od 01.01.2009. do 12.04.2013. godine, te neosnovano prebacio na
tužitelja teret dokazivanja određenih činjenica koje i nisu bile sporne.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 53 0 Rs 045534 17 Rev od
10.10.2017. godine).

……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 19. STAV 4. U VEZI SA ČLANOM 64. STAV 2. ZAKONA O RADU
ZAPOSLENIKU KOJI ZA VRIJEME BOLOVANJA USLJED PRETRPLJENE POVREDE NA RADU IMA
SKLOPLJEN UGOVOR O RADU NA ODREĐENO VRIJEME TAJ UGOVOR PRESTAJE EX LEGE, ISTEKOM
VREMENA NA KOJI JE SKLOPLJEN. DALJNJIM KORIŠTENJEM BOLOVANJA UGOVOR NIJE
„PRETVOREN“ U UGOVOR O RADU NA NEODREĐENO VRIJEME.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 49 0 Rs 026007 15 Rev od
24.12. 2015. godine)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 88. STAV 1. i ČLAN 22. ZAKONA O RADU
ODBIJANJE UPUTE OD STRANE ZAPOSLENIKA NA RAD U INOSTRANSTVO, U OKOLNOSTIMA KADA
NIJE POSTIGNUTA PISMENA SUGLASNOST IZMEĐU ZAPOSLENIKA I POSLODAVCA O USLOVIMA
RADA U INOSTRANSTVU I VRAĆANJE U ZEMLJU, NE PREDSTAVLJA TEŠKU POVREDU RADNE
DUŽNOSTI, NITI TAKVO PONAŠANJE ZAPOSLENIKA PREDSTAVLJA PRAVNI OSNOV ZA PRESTANAK
NJEGOVOG RADNOG ODNOSA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 63 0 Rs 016179 14 Rev od 08. 03.2016. godine)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 89. ZAKONA O RADU
POSLODAVAC NE MOŽE SVOJIM PRAVILNIKOM PRODUŽITI ROK U KOJEM MOŽE OTKAZATI
UGOVOR O RADU, NITI MOŽE PROPISATI, SUPROTNO ZAKONSKOM ODREĐENJU, DA TAJ ROK
POČINJE TEĆI OD DANA DONOŠENJA DISCIPLINSKE MJERE.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 39 0 Rs 026418 15 Rev od
03.03.2016. godine)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 96. STAV 2. TAČKA 2. ZAKONA O RADU
DA BI SE MOGLA OSTVARITI NEMATERIJALNA ŠTETA POVODOM NEZAKONITE ODLUKE
POSLODAVCA PREMA ČLANU 200. ZAKONA O OBLIGACIONIM ODNOSIMA POTREBNO JE DA JE TA
ODLUKA KOJOM JE POVRIJEĐENO PRAVO IZ RADNOG ODNOSA KOD ZAPOSLENIKA IZAZVALA

OZBILJNIJE POREMEČAJE EMOCIONALNE I PSIHIČKE RAVNOTEŽE, A POSEBNO UKOLIKO JE TAJ
POREMEČAJ PRODUKT ŠIKANE.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 65 0 Rs 201785 14 Rev od 10.
02.2015. godine)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 97. STAV 2. ZAKONA O RADU
PRIHVATANJE ILI NEPRIHVATANJE PONUDE I POTPISIVANJE IZMIJENJENOG UGOVORA O RADU
NIJE USLOV ZA SUDSKU ZAŠTITU U SPORU RADI PONIŠTENJA ODLUKE O OTKAZU. I U SLUČAJU
KADA ZAPOSLENIK NE PRIHVATI IZMIJENJENI UGOVOR O RADU, POSLIJE DONOŠENJA ODLUKE O
OTKAZU MOŽE SA USPJEHOM ISTICATI POSTOJANJE USLOVA ZA NEZAKONITOST IZMIJENJENOG
UGOVORA KAKO U MATERIJALNOM TAKO I U FORMALNOM SMISLU.

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 58 0 Rs 056905 11 Rev od 27.12.2012. godine)
……………………………………………………………………………………………………
STAV USVOJEN NA SJEDNICI GRAĐANSKOG ODJELJENJA ODRŽANA DANA 12.03.2015. GODINE
PROMJENA VLASNIČKE STRUKTURE POSLODAVCA, SAMA PO SEBI, NE SPRIJEČAVA PRENOS
DOTADAŠNJIH UGOVORA O RADU ZAPOSLENIKA, SA SVIM STEČENIM PRAVIMA, ZASNOVANIM NA
NORMATIVNOM DIJELU GKU KOJI JE DO TADA OBAVEZIVAO POSLODAVCE.

……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 25. STAV 1. GRANSKOG KOLEKTIVNOG UGOVORA U OBLASTI RUDARSTVA
„NORMALNI REZULTATI“, KOJE IMA U VIDU ODREDBA ČLANA 24. STAV 3. GRANSKOG
KOLEKTIVNOG UGOVORA, PREDSTAVLJAJU DOPRINOS ZAPOSLENIKA U RADU, ODNOSNO ONO ŠTO
SE OD NJEGA NORMALNO I UOBIČAJENO OČEKUJE U IZVRŠAVANJU PREUZETIH OBAVEZA. STOGA
SE „NORMALNI REZULTATI“ NE MOGU DOVODITI U VEZU SA REZULTATIMA POSLOVANJA
POSLODAVCA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 32 0 Rs 008666 13 Rev od
20.04.2015. godine)

……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 76. KOLEKTIVNOG UGOVORA O PRAVIMA I OBAVEZAMA POSLODAVACA

I ZAPOSLENIKA U OBLASTI RUDARSTVA U FEDERACIJI BIH
ČLAN 5. STAV 1. I ČLAN 10. STAV 2. ZAKONA O RADU
ODREDBA GRANSKOG KOLEKTIVNOG UGOVORA, IZ ČIJE SADRŽINE PROIZILAZI DA SU PRAVA IZ
TOG UGOVORA REZERVISANA ISKLJUČIVO ZA ZAPOSLENIKE KOJI SU ČLANOVI SINDIKATA KOJI JE
POTPISNIK TOG UGOVORA, JE DISKRIMINATORSKA I KAO TAKVA APSOLUTNA NIŠTAVA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 33 0 P 004791 13 Rev od 09.01.2015. godine)

……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 87. ZAKONA O POLICIJSKIM SLUŽBENICIMA KANTONA 10
ČLAN 12. OPĆEG KOLEKTIVNOG UGOVORA
DODATAK ZA POSEBNE USLOVE RADA NA ODREĐENIM RADNIM MJESTIMA IZ ČLANA 87. ZAKONA
O POLICIJSKIM SLUŽBENICIMA NE ISKLJUČUJE OSTALE NAKNADE U SKLADU SA ČLANOM 12.
OPĆEG KOLEKTIVNOG UGOVORA.
ČLAN 87. ZAKONA O POLICIJSKIM SLUŽBENICIMA SE ODNOSI NA ODREĐENA RADNA MJESTA, A SVI
OSTALI DODACI SE ODNOSE NA PLAĆE ZAPOSLENIKA BEZ OBZIRA NA RADNO MJESTO.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 68 0 Rs 012752 13 Rev od
17.10.2013. godine).

……………………………………………………………………………………………………
OKU ZA TERITORIJU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE – KOLEKTIVNI UGOVOR ZA
DJELATNOST SREDNJEG OBRAZOVANJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE
KOLEKTIVNI UGOVOR ZA DJELATNOST SREDNJEG OBRAZOVANJA U TUZLANSKOM KANTONU
VISINA OSNOVNE PLAĆE SE NE MOŽE OBRAČUNAVATI KORIŠTENJEM OSNOVICE I KOOEFICIJENTA
IZ KOLEKTIVNOG UGOVORA RAZLIČITOG NIVOA (OSNOVICE IZ OKU ZA TERITORIJU FEDERACIJE
BOSNE I HERCEGOVINE, A KOOEFICIJENT IZ KANTONALNOG UGOVORA ZA DJELATNOST SREDNJEG
OBRAZOVANJA). ZA OBRAČUN SE KORISTE PARAMETRI IZ KU ISTOG NIVOA ILI KANTONALNOG ILI
FEDERALNOG, A NE KOMBINIRANO.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 32 0 P 002411 12 Rev od
22.04.2014. godine)

……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 12. ZAKONA O PLAĆAMA I DRUGIM NAKNADAMA SUDIJA I TUŽILACA U FEDERACIJI BIH
ČLAN 125. STAV 3. ZAKONA O ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU FEDERACIJE BIH
SUDIJE I TUŽIOCI U FEDERACIJI BIH PRAVO NA NAKNADU ZA PORODILJSKO ODSUSTVO OSTVARUJU
PO KANTONALNIM PROPISIMA U OBLASTI DJEČIJE ZAŠTITE.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 45 0 P 005296 09 Rev od
22.03.2011.g

……………………………………………………………………………………………………………

ČLAN 113. I ČLAN 116. ZAKONA O RADNIM ODNOSIMA I PLAĆAMA SLUŽBENIKA ORGANA
UPRAVE U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE
ČLAN 1. STAV 2. ZAKONA O USTANOVAMA POSAVSKOG KANTONA U VEZI SA ČLANOM 71. I 72.
ZAKONA O SOCIJALNOJ ZAŠTITI
AKO JE DIREKTOR USTANOVE SOCIJALNE ZAŠTITE ZASNOVAO RADNI ODNOS NA NEODREĐENO
VRIJEME U USTANOVI SOCIJALNE ZAŠTITE U KOJOJ OBAVLJA FUNKCIJU DIREKTORA IMA PRAVO
DA PO RAZRJEŠENJU SA TE FUNKCIJE BUDE PREMJEŠTEN NA DRUGE ODGOVARAJUĆE POSLOVE,
AKO TAKVIH POSLOVA IMA. MEĐUTIM, AKO JE DIREKTOR USTANOVE SOCIJALNE ZAŠTITE
ZASNOVAO RADNI ODNOS NA ODREĐENO VRIJEME ILI JE PRAVO PO OSNOVU RADA OSTVARIVAO
NA OSNOVU UGOVORA O MENADŽERSTVU, NJEMU SA PRESTANKOM POSLOVODNE FUNKCIJE
PRESTAJE I RADNI ODNOS.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 25 0 Rs 031083 13 Rev od
29.07.2014. g.)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 2. STAV 1. ZAKONA O ZABRANI DISKRIMINACIJE
KADA SE NA RASPISANI NATJEČAJ ZA RAVNATELJA NISU POJAVILE I DRUGE OSOBE NE POSTOJI
UPOREDNI FAKTOR ZA DISKRIMINACIJU.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 68 0 P 017561 13 Rev od
17.07.2014.g.)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 17., ČLAN 13. STAV 4. ZAKONA O ZABRANI DISKRIMINACIJE
KOLEKTIVNU TUŽBU ZA UTVRĐENJE DISKRIMINACIJE MOGU U SVOJSTVU TUŽITELJA POKRENUTI
ORGANIZACIJE KOJE SAME NISU ŽRTVE POVREDE PRAVA, VEĆ POSTUPAK VODE NA OSNOVU
ZAKONSKOG OVLAŠTENJA IZ ČLANA 17. ZAKONA O ZABRANI DISKRIMINACIJE.
ROKOVI PROPISANI ČLANOM 13. STAV 4. ZAKONA O ZABRANI DISKRIMINACIJE SU U SLUČAJU
KONTINUIRANIH DISKRIMINACIJA NEPRIMJENJIVI.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 58 0 Ps 085653 13 Rev od
29.08.2014. g.)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 64. STAV 1. I ČLAN 65. STAV 1. ZAKONA O RADU
POSLODAVAC MOŽE OTKAZATI ZAPOSLENIKU UGOVOR O RADU ZA VRIJEME DOK TRAJE NJEGOVA
PRIVREMENA NESPOSOBNOST ZA RAD ZBOG BOLESTI, OSIM U SLUČAJU TAKVE SPRIJEČENOSTI
KOJU JE PROUZROKOVALA POVREDA NA RADU ILI PROFESIONALNA BOLEST.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 65 0 P 050087 12 Rev od
12.03.2013. g.)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 91. ZAKONA O RADU
KADA NI TUŽITELJICA U TOKU POSTUPKA NE SPORI DA JE IZVRŠILA RADNJU KOJA JE INTERNIM
AKTOM POSLODAVCA PROPISANA KAO TEŽA POVREDA RADNE DUŽNOSTI ZA KOJU SE MOŽE
IZREĆI DISCIPLINSKA MJERA PRESTANAK RADNOG ODNOSA, PA POSLODAVAC U ZAKONITO
PROVEDENOM POSTUPKU I IZREKNE TAKVU MJERU, BEZ OSNOVA JE POZIVANJE REVIDENTICE
NA NJENO PONAŠANJE NA RADNOM MJESTU PRIJE UČINJENE TEŽE POVREDE RADNE DUŽNOSTI,
JER JE DISKRECIONO PRAVO POSLODAVCA DA TO UZME ILI NE UZME KAO OLAKŠAVAJUĆU
OKOLNOST PRILIKOM IZRICANJA DISCIPLINSKE MJERE.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 70 0 Rs 001383 11 Rev od
23.05.2013. g.)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 93. ZAKONA O RADU
OTKAZ UGOVORA O RADU SINDIKALNOM POVJERENIKU DOPUŠTEN JE SAMO UZ OBAVEZU
SUODLUČIVANJA SA FEDERALNIM MINISTARSTVOM NADLEŽNIM ZA RAD, JER BEZ SAGLASNOSTI
Page 14 of 22
NAVEDENOG MINISTARSTVA NIJE MOGUĆE OTKAZATI UGOVOR O RADU SINDIKALNOM
POVJERENIKU ZA VRIJEME OBAVLJANJA NJEGOVE DUŽNOSTI KAO I 6 MJESECI NAKON OBAVLJANJA
TE DUŽNOSTI.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 63 0 Rs 006467 11 Rev od
06.11.2012. g.)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 97. STAV 2. ZAKONA O RADU
PRIHVATANJE ILI NE PRIHVATANJE PONUDE I POTPISIVANJA IZMJENJENOG UGOVORA O RADU
NIJE USLOV ZA SUDSKU ZAŠTITU U SPORU RADI PONIŠTENJA ODLUKE O OTKAZU. I U SLUČAJU
KADA ZAPOSLENIK NE PRIHVATI IZMJENJENI UGOVOR O RADU, POSLIJE DONOŠENJA ODLUKE O
OTKAZU MOŽE SA USPJEHOM ISTICATI POSTOJANJE USLOVA ZA NEZAKONITOST IZMJENJENOG
UGOVORA KAKO U MATERIJALNOM, TAKO I U FORMALNOM SMISLU.

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 58 0 Rs 056905 11 Rev od
27.12.2012.g.)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 18. ZAKONA O RADNIM ODNOSIMA I PLAĆAMA SLUŽBENIKA ORGANA UPRAVE U
FEDERACIJI BIH
UNATOČ TOME ŠTO JE RAD TUŽITELJICE NA ODREĐENO VRIJEME, NJEGOVIM PRODUŽAVANJEM,
TRAJAO DUŽE OD 1 GODINU, NAVEDENA ČINJENICA NEMA ZA POSLJEDICU DA SE MOŽE SMATRATI
UGOVOROM O RADU NA NEODREĐENO VRIJEME.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 65 0 Rs 044101 12 Rev od
29.03.2013. g.)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 143. ZAKONA O RADU
ODREDBA ČLANA 143. ZAKONA O RADU NE ŠTITI LICA KOJA SU IZ BILO KOG RAZLOGA IZGUBILA
RADNOPRAVNI STATUS PRIJE 31.12.1991. g. ILI POSLIJE STUPANJA NA SNAGU ZAKONA O RADU
(05.11.1999. g.), DOK ŠTITI LICA KOJA SU U TOM VREMENSKOM INTERVALU ZBOG RATA KAO VIŠE
SILE ILI POSLJEDICA RATA OSTALA BEZ POSLA ILI BILA UPUĆENA NA ČEKANJE I ŠTITI IH U ODNOSU NA ONOG POSLODAVCA KOJI IH JE U TOM PERIODU UPUTIO NA ČEKANJE POSLA,
ODNOSNO KOD KOGA SU U TOM PERIODU OSTALA BEZ POSLA.
(Presuda Vrhovnog suda FBiH broj: 68 0 P 005354 11 Rev od 17.01.2013. g.)
……………………………………………………………………………………………………

ČLAN 43. KOLEKTIVNOG UGOVORA O PRAVIMA I OBAVEZAMA POSLODAVACA I ZAPOSLENIKA U OBLASTI KOMUNALNE PRIVREDE ZA TERITORIJU FEDERACIJE BIH
SAGLAŠAVAJUĆI SE SA KOREKCIJOM VRIJEDNOSTI KOEFICIJENTA, SINDIKALNA ORGANIZACIJA SE
SAGLASILA I SA POSTOJANJEM PROPISANIH USLOVA ZA KOREKCIJU NA BAZI MATERIJALNIH
MOGUĆNOSTI PREDUZEĆA ZBOG ČEGA NIJE POSTOJALA OBAVEZA ZA DOKAZIVANJE
MATERIJALNIH MOGUĆNOSTI TUŽENOG U SUDSKOM POSTUPKU KAO OSNOVA ZA KOREKCIJU
VRIJEDNOSTI KOEFICIJENTA.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 43 0 P 049619 12 Rev od
16.07.2013. g.)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 43. KOLEKTIVNOG UGOVORA O PRAVIMA I OBAVEZAMA POSLODAVACA I ZAPOSLENIKA
U OBLASTI KOMUNALNE PRIVREDE ZA TERITORIJU FEDERACIJE BIH
OKOLNOST DA JE TUŽENI PRI NESPORNO ISPUNJENIM USLOVIMA ZA PRIMJENU ČLANA 43.
GRANSKOG KOLEKTIVNOG UGOVORA, PRILIKOM MATEMATIČKOG OBRAČUNA VISINE PLAĆE,
UTVRĐENE ODLUKOM OD 27.10.2006. g., VRŠIO SMANJENJE SATNICE, A NE KOEFICIJENTA
SLOŽENOSTI, IAKO BI SMANJENJEM KOEFICIJENTA SLOŽENOSTI POSLOVA DOŠLO DO ISTOG
REZULTATA U POGLEDU KONAČNOG IZNOSA PLAĆE, NEMA SAMA PO SEBI ZNAČENJE POVREDE I
NEZAKONITE PRIMJENE ČLANA 43. GRANSKOG KOLEKTIVNOG UGOVORA KOJA BI ZA POSLJEDICU
IMALA POVREDU PRAVA IZ RADNOG ODNOSA, ODNOSNO KOJA BI BILA OD SUŠTINSKOG UTICAJA
NA TUŽIOČEVO OSTVARIVANJE I VISINU PREDMETNOG NOVČANOG POTRAŽIVANJA IZ RADNOG
ODNOSA.
(Presuda Vrhovnog Suda Federacije Bosne I Hercegovine broj: 25 0 RS 018058 12 REV OD 25.07.2013. G.)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 1. KOLEKTIVNOG UGOVORA ZA DJELATNOST OSNOVNOG OBRAZOVANJA U FEDERACIJI
BIH
ODREDBE KOLEKTIVNOG UGOVORA ZA DJELATNOST OSNOVNOG OBRAZOVANJA U FEDERACIJI
BIH NE PRIMJENJUJU SE NA ZAPOSLENIKE PREDŠKOLSKIH USTANOVA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 20 0 Rs 019511 12 Rev od
03.09.2013. g.)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 2. I ČLAN 44. STAV 2. OPĆEG KOLEKTIVNOG UGOVORA ZA TERITORIJU FEDERACIJE BIH
IZ 2005. G.
OD DANA STUPANJA NA SNAGU OPĆEG KOLEKTIVNOG UGOVORA, PRESTANKOM PRIMJENE
PRIVREMENOG UGOVORA O PRISTUPANJU UDRUŽENJA POSLODAVACA U F BIH OPĆEM
KOLEKTIVNOM UGOVORU ZA TERITORIJU FBIH IZ 2002. g. GRANSKI KOLEKTIVNI UGOVOR U
KOJEM JE IZRIČITO NAVEDENO DA SE PRIMJENJUJE U SVIM PREDUZEĆIMA SA DRŽAVNIM,
ODNOSNO SA VEĆINSKIM DRŽAVNIM KAPITALOM, NE MOŽE OBAVEZIVATI PREDUZEĆA SA
PRIVATNIM ODNOSNO VEĆINSKIM PRIVATNIM KAPITALOM, TE NJIH OBAVEZUJU OPĆI
KOLEKTIVNI UGOVOR IZ 2005. g.

NA OSNOVU ODREDBE ČLANA 2. STAV 2. TOG OKU.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 43 0 P 029321 11 Rev od
20.05.2013. g.)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 68. ZAKONA O RADNIM ODNOSIMA
UKOLIKO POSTOJI NESKLAD IZMEDU UGOVORENOG RADNOG VREMENA (NEPUNO RADNO
VRIJEME OD 4 SATA DNEVNO) I STVARNO PROVEDENOG VREMENA NA RADU (6 ODNOSNO 8
SATI) ZAPOSLENIKU PRIPADA PLACA ODNOSNO NAKNADA PLACE ZA STVARNO OBAVLJENI RAD.

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 46 0 P 002760 11 Rev od
10.05.2012. g.
…..……………………………………………………………………………………………
ČLAN 68. I 69. STAV 2. ZAKONA O RADU
ČLANA 41. ZAKONA O POSTUPKU PRED USTAVNIM SUDOM F BIH
PRAVILNIK O RADU PREDSTAVLJA AUTONOMAN OPŠTI AKT POSLODAVCA I NE MOŽE SE
TRETIRATI KAO „PROVEDBENI AKT“ KOLEKTIVNOG UGOVORA, NITI ODNOS PRAVILNIKA O RADU
I KOLEKTIVNOG UGOVORA IMA OBILJEŽJE HIJERARHIJE KOJA OBILJEŽAVA ODNOS ZAKONA I
PODZAKONSKIH AKATA.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 013607 11 Rev od
15.03.2012. g.)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 86. TAČKA 2. I ČLAN 100. ZAKONA O RADU
UGOVORU O VISINI, NACINU, USLOVIMA I ROKOVIMA ISPLATE OTPREMNINE, KOJEG JE
ZAPOSLENIK ZAKLJUCIO SA POSLODAVCEM POVODOM POSLOVNO UVJETOVANOG OTKAZA, NE
MOŽE SE DATI PRAVNI ZNACAJ SPORAZUMA POSLODAVCA I ZAPOSLENIKA O PRESTANKU
UGOVORA O RADU.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 000487 11 Rev od
26.06.2012. g.)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 88. STAV 1. ZAKONA O RADU
ČLAN 23. I ČLAN 26. ZAKONA O VIJEĆU ZAPOSLENIKA
PRETHODNU SAGLASNOST VIJECA ZAPOSLENIKA POSLODAVAC JE DUŽAN PRIBAVITI NE SAMO U
SLUCAJU POSLOVNO UVJETOVANOG OTKAZA, VEC ZA SLUCAJ OTKAZA ZBOG ODGOVORNOSTI
ZAPOSLENIKA ZA TEŽI PRIJESTUP ILI ZA TEŽU POVREDU RADNIH OBAVEZA IZ UGOVORA O RADU.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 188329 11 Rev od 14.06.2012. g.)
……………………………………………………………………………………………………

ČLAN 100. STAV 2. I 4. ZAKONA O RADU
ČLAN 21. OPĆEG KOLEKTIVNOG UGOVORA
PRAVO ZAPOSLENIKA NA OTPREMNINU PRILIKOM ODLASKA U PENZIJU NIJE USLOVLJENO
ZAKLJUCENJEM UGOVORA IZMEDU ZAPOSLENIKA I POSLODAVCA O NACINU, UVJETIMA I
ROKOVIMA ISPLATE OTPREMNINE, ODNOSNO REGULISANJEM TIH PITANJA U RJEŠENJU O
PRESTANKU RADNOG ODNOSA ZBOG ODLASKA U PENZIJU.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 001378 11 Rev od
19.01.2012. g.)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 30., 94. STAV 1. I 82. STAV 1. TAČKA 1. ZAKONA O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM
OSIGURANJU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
ZAKONITO JE RJEŠENJE POSLODAVCA NA TEMELJU KOJEG JE ZAPOSLENIKU PRESTAO PO SILI
ZAKONA RADNI ODNOS ZBOG ISPUNJAVANJA USLOVA ZA STAROSNU PENZIJU KADA MU JE U
PENZIJSKI STAŽ KAO POSEBAN STAŽ U DVOSTRUKOM TRAJANJU URAČUNATO VRIJEME KOJE JE
PROVEO U ODBRANI BOSNE I HERCEGOVINE U PERIODU OD 08.04.1992. – 22.12.1995. GODINE,
IAKO MU ZA TAJ PERIOD NISU UPLAĆENI DOPRINOSI.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 51 0 Rs 037214 12 Rev od
05.06.2014.g.)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 96. STAV 2. I ČLAN 103. STAV 3. ZAKONA O RADU
ČLAN 67. STAV 1. TAČKA 2. ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU
KAD JE PREDMET RADNOG SPORA POBIJANJE ZAKONITOSTI OTKAZA ODNOSNO RJEŠENJA O
PRESTANKU RADNOG ODNOSA, NEBLAGOVREMENA TUŽBA SE ODBACUJE I U POGLEDU
NOVCANOG ZAHTJEVA ZA ISPLATU NAKNADE PLACE U VISINI PLACE KOJU BI ZAPOSLENIK
OSTVARIO DA JE RADIO.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 041086 11 Rev od
21.05.2012. g.).
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 143. ZAKONA O RADU
ODREDNICA „A U OVOM VREMENSKOM RAZDOBLJU NIJE ZASNOVAO RADNI ODNOS KOD DRUGOG
POSLODAVCA“, SADRŽANA U ČLANU 143. STAV 2. ZAKONA O RADU, PODRAZUMJEVA VREMENSKI
PERIOD OD 31.12.1991. DO DANA ISTEKA ROKA OD TRI MJESECA OD DANA STUPANJA NA SNAGU
ZAKONA O RADU, U KOME ROKU PREDSTOJI OBAVEZA ZAPOSLENIKA DA SE OBRATI POSLODAVCU
RADI USPOSTAVLJANJA RADNOPRAVNOG STATUSA.(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 023955 11 Rev od
15.03.2012. g.)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 34. STAV 1. I 2. KOLEKTIVNOG UGOVORA ZA SREDNJE OBRAZOVANJE ŽUPANIJE
POSAVSKE
U SITUACIJI KADA JE ODREDBA KOLEKTIVNOG UGOVORA NEPRIMJENJIVA JER NEDOSTAJE
PODATAK NEOPHODAN ZA OBRACUN NAJNIŽE PLACE, A SLIJEDOM TOGA I ZA OBRACUN OSNOVICE
ZA PLACU (URED ZA STATISTIKU NIJE OBJAVLJIVAO PODATKE O PROSJECNIM PLACAMA
KORISNIKA PRORACUNA ŽUPANIJE POSAVSKE), TADA TUŽITELJI NE MOGU OSNOVANO SVOJE
POTRAŽIVANJE UTEMELJITI NA TAKVOJ UGOVORNOJ ODREDBI.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 25 0 P 012730 11 Rev od
23.07.2012. g.)
……………………………………………………………………………………………………
Član 21. ZAKONA O RADU
UGOVOR O PROFESIONALNOM IGRANJU, ZAKLJUCEN IZMEDU KOŠARKAŠKOG KLUBA I IGRACA,
NEMA ZNACENJE UGOVORA O RADU.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Rs 000754 10 Rev od
24.05.2011. g.)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 72. STAV 3. ZAKONA O RADU
UKIDANJU RADNOG MJESTA ZAPOSLENIKA NE MOŽE SE DATI PRAVNI ZNACAJ PREKIDA RADA DO
KOJEG JE DOŠLO USLIJED NASTUPANJA OKOLNOSTI ZA KOJE ZAPOSLENIK NIJE KRIV I ZA KOJE
VRIJEME ZAPOSLENIK IMA PRAVO NA NAKNADU PLAĆE.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 63 0 P 003209 10 Rev od
12.05.2011. g.)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 86., ČLAN 87. i ČLAN 100. STAV 1. ZAKONA O RADU
NEMOGUCNOST IZVRŠAVANJA OBAVEZA IZ RADNOG ODNOSA USLIJED BOLESTI NE MOŽE SE
POISTOVI-JETITI SA NEISPUNJAVANJEM OBAVEZA IZ UGOVORA O RADU OD STRANE
ZAPOSLENIKA KOJA IMA ZA POSLJEDICU ODSUSTVO PRAVA NA OTPREMNINU.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 183774 11 Rev od
28.06.2011. g.)
…………………………………………………………………………………………………
ČLAN 88. STAV 1., ČLAN 89. i ČLAN 101. STAV 1. ZAKONA O RADU
U SLUCAJU IZVANREDNOG OTKAZA OD STRANE POSLODAVCA PREKLUZIVNI ROK IZ ČLANA 89.
ZAKONA O RADU POCINJE TECI OD DANA KADA JE ZA CINJENICU NA KOJOJ SE ZASNIVA
IZVANREDNI OTKAZ SAZNALO LICE KOJE JE KOD POSLODAVCA OVLAŠTENO ZA ODLUCIVANJE O
PRAVIMA I OBAVEZAMA IZ RADNOG ODNOSA, ILI LICE KOJE JE ZBOG SVOJIH OVLAŠTENJA DUŽNO
IZVIJESTITI NADLEŽNU OSOBU O CINJENICI KOJA JE RAZLOG ZA OTKAZ.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Rs 000996 10 Rev od
24.05.2011. g.)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 103. ZAKONA O RADU
TUŽBA U RADNOM SPORU MOŽE BITI PODNESENA PROTIV ODLUKE KOJOM JE POVRIJEĐENO
PRAVO ZAPOSLENIKA, KAO I POVODOM POVREDE PRAVA ZAPOSLENIKA KOJA MU JE PRIČINJENA
FAKTIČKOM RADNJOM POSLODAVCA. AKO JE POVREDA PRIČINJENA ODLUKOM POSLODAVCA, PREDMET SPORA JE ZAHTJEV DA SE ONA PONIŠTI, A UZ TAJ OSNOVNI ZAHTJEV ZAPOSLENIK MOŽE
POSTAVITI I ZAHTJEVE DA SE USPOSTAVI RANIJE STANJE I DA MU SE NAKNADI ŠTETA. AKO JE
POVREDA UCINJENA FAKTIČKOM RADNJOM, PREDMET SPORA JE ZAHTJEV DA MU SE OMOGUĆI
OSTVARIVANJE POVRIJEĐENOG PRAVA, A UZ TAJ ZAHTJEV MOGU SE POSTAVITI I ZAHTJEVI DA SE
USPOSTAVI RANIJE STANJE, NAKNADI ŠTETA ILI ZAŠTITE DRUGI INTERESI. DAN SAZNANJA ZA
POVREDU PRAVA VALJA VEZIVATI ZA PUNU IZVJESNOST O POSTOJANJU POVREDE, ODNOSNO ZA
MOMENAT KAD POSTANE SASVIM JASNO DA JE PRAVO ZAPOSLENIKA POVRIJEĐENO, PA U SLUCAJU
SUMNJE TREBA IMATI U VIDU PRAVILO IN DUBIO PRO LABORIS (U SUMNJI BLAŽE PO RADNIKA).
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 192603 11 Rev od
22.09.2011. g.)

……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 96. STAV 2. ZAKONA O RADU
ČLAN 266. STAV 1. ZAKONA O UPRAVNOM POSTUPKU
RJEŠENJE O PRESTANKU TUŽIOCEVE FUNKCIJE DIREKTORA NIJE BILO POSLJEDICA NEUSPJELE
PRIVATIZACIJE TUŽENOG, VEC JE ISTO DONESENO NA NJEGOV LICNI ZAHTJEV, NAKON CEGA JE
RASPOREDEN NA DRUGE POSLOVE ODGOVARAJUCE NJEGOVOJ STRUCNOJ SPREMI, PA STOGA SA
OSNOVA CINJENICE DA JE RJEŠENJE O PRIVATIZACIJI PONIŠTENO TUŽITELJ NE MOŽE OSNOVANO
ZAHTIJEVATI RAZLIKU IZMEDU PLACE RADNOG MJESTA DIREKTORA I PLACE RADNOG MJESTA NA
KOJE JE RASPOREDEN NAKON RAZRJEŠENJA.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Rs 000172 09 Rev od
10.03.2011. g.)
……………………………………………………………………………………………………
ČLAN 88. STAV 1. ZAKONA O RADU
OKOLNOST DA JE ZAPOSLENIK FALSIFIKOVAO DIPLOMU, SAMA PO SEBI, NE PREDSTAVLJA TEŽU
POVREDU RADNE OBAVEZE KOJA IMA ZA POSLJEDICU PRESTANAK RADNOG ODNOSA UKOLIKO
ZAPOSLENIK TAKVU DIPLOMU NIJE UPOTRIJEBIO PRILIKOM ZASNIVANJA RADNOG ODNOSA NITI
JE OSNOVOM TE DIPLOME ZA SEBE ISHODIO NEKO PRAVO IZ RADNOG ODNOSA ILI SE DOVEO U
PRIVILEGOVAN POLOŽAJ U ODNOSU NA DRUGE ZAPOSLENIKE.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 33 0 P 007588 10 Rev od
24.05.2011. g.)